Jedna od najvažnih sastavnica odgojno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi svakako je uzajamna suradnja roditelja i vrtića – o njoj ovisi cjelokupni razvoj djeteta pri čemu je odgovornost obostrana. Prvi vid kvalitetne suradnje predstavlja kvalitetna komunikacija između roditelja i odgojitelja. Komunikacija koja potiče partnerstvo treba biti fokusirana na dijete, njegova postignuća, zajednički cilj.
Kroz različite oblike suradnje i mi potičemo aktivno uključivanje roditelja u neposredni odgojno-obrazovni proces smatrajući roditelje ravnopravnim sudionicima tog procesa.
Oblici suradnje s roditeljima:
1) Svakodnevna razmjena informacija
Uglavnom traje vrlo kratko. Roditelji najčešće dobivaju najnužnije informacije kako je dijete provelo dan.
2) Individualni razgovor s roditeljima
Individualni je razgovor najprisniji oblik suradnje odgajatelja i roditelja. U razgovoru su informacije najčešće obostrane, što bi značilo da roditelj daje informacije odgajatelju, ali i obrnuto, što je znak ravnopravnih odnosa odgajatelja i roditelja, odnosno roditelj daje informacije odgajatelju kao i odgajatelj roditelju.
3) Radionice sa roditeljima i djecom
Jedan od oblika rada s roditeljima u vrtiću su i radionice. One mogu biti edukativne/tematske ili kreativne, s roditeljima ili zajedno roditelji s djecom. Kroz ovaj vid rada osnažuje se povezanost roditelja s djecom, jačaju roditeljske kompetencije, uključuje roditelje u bogaćenje odgojno-obrazovnog rada. Svaka je radionica drugačije koncipirana i na drugačije načine joj se pristupa. Ovaj tip rada u vrtiću osnažuje odnose između roditelja, djeteta i odgojitelja.
4) Roditeljski satanak
Informativni roditeljski sastanak ima zadaću informirati roditelje (o početku ped.godine, radu skupine , karakteristike djece određene dobi i o drugim bitnim zadaćama vezanima za funkcioniranje djece u vrtiću). Tematski roditeljski sastanci pripremaju se na određenu temu, a teme mogu biti razne.
Zaključno, odgoj i obrazovanje djeteta predstavljaju zajedničku brigu obitelji i odgojno-obrazovne ustanove za vrijeme cijelog trajanja djetetove uključenosti u sustav odgoja i obrazovanja. U tom smislu obitelj i ustanova imaju zajednički cilj, a to je dobrobit djeteta. Povjerenje, tolerancija, objektivna razmjena informacija, zajedništvo te stalna težnja istom cilju bitni su uvjeti da bi odgojitelji i roditelji bili što usklađeniji, a time i uspješniji u odgoju i obrazovanju djece.