KAKO SEBI I DJETETU OLAKŠATI PRVI SUSRET S JASLICAMA/VRTIĆEM
Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba.
Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.
Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.
Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.
Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.
Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:
· individualnim osobinama,
· stupnju njegova razvoja,
· dobi djeteta,
· stanju djetetova zdravlja,
· obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi.
Teže se prilagođavaju novoj okolini:
· emocionalno labilna djeca
· nesamostalna i egocentrična djeca
· ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.
Tri su osnovna tipa adaptacije:
1. LAKA ADAPTACIJA
2. ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
3. TEŠKA ADAPTACIJA
LAKA ADAPTACIJA
Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
TEŠKA ADAPTACIJA
Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mj; često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: (obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.).
Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.
Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.).
Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio – emocionalne odnose sa odgojiteljem.
Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu.
Što sami možete učiniti kako biste pomogli svom djetetu?
∙u roditeljskom domu treba govoriti o vrtiću, češće do njega prošetati, boraviti na dječjem igralištu ili parku ispred vrtića, osobito u vrijeme dok se tamo igraju druga djeca
· sačuvajte dva do tri dana godišnjeg odmora i provedite ih u odgojnoj skupini zajedno sa svojim djetetom, ostanite s njime dok se ne privikne na nove osobe i prostor
· priopćite odgojiteljima nadimak ili ime od milja vašeg djeteta: ako ga odgojitelj tako zazove lakše će uspostaviti odnos
· dajte odgojitelju vašu sliku ili sliku obitelji kako bi je pričvrstio na pano u sobi – u trenucima žalosti, dijete će se lakše utješiti gledajući je
· upoznajte odgojitelja sa posebnostima vašeg djeteta: ritualima, načinima hranjenja
· ako dijete želi, dopustite mu da u vrtić ponese svoj najmiliji predmet – tješilicu
· pokažite da ga volite, recite mu da ga volite i da ste mirni i veseli što je vaše dijete u vrtiću
· nakon odlaska iz vrtića pitajte ga i pažljivo poslušajte o tome kako je proveo dan
· vaše dijete će uskoro početi pričati o vrtiću, drugoj djeci, o tetama i igračkama podržavajte buđenje interesa za vrtić kod djeteta
· ne omalovažavajte poteškoće u adaptaciji, ne rugajte mu se, sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada, posvetite mu svoje slobodno vrijeme, budite mu partner u igri, povedite ga u šetnju, razgovarajte
· vodite računa da dijete ima red u rasporedu aktivnosti kod kuće (vrijeme obroka, igre, šetnje, odlaska na počinak), za dijete sve što je trajno i bez iznenađenja ima svojstvo umirivanja
· ne bježite od djeteta, budite iskreni, uvijek dijete pozdravite, recite mu da ga volite i kada ćete doći (npr. nakon ručka ili spavanja), održite svoju riječ
· ne govorite pred djetetom o svojim strahovima, strepnjama i negativnim osjećajima, dijete osjeća vaše strahove i to može povećati osjećaj separacijske anksioznosti
· rastanke učinite kratkim i slatkim, dugi rastanci pokazuju djetetu da ste neodlučni u odluci da ono ostane bez vas
· ako vam je preteško “odraditi” odvajanje ili imate osjećaj da vam situacija izmiče kontroli, zamolite nekog drugog člana obitelji (npr. tatu) da on “odradi” adaptaciju
· u slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć, pogotovo ako dijete i nakon tog razdoblja odbija jesti ili spavati, kod kuće jako loše spava ili ste primjetili bitne promjene u njegovu ponašanju koje vas zabrinjavaju.
Ostvarite dobar odnos s jaslicama/vrtićem
Svaki odnos do kojeg nam je stalo zahtijeva puno truda s obje strane. Tako je i s odnosom s osobom koja brine o vašem djetetu dok vi radite. Najčešće su to tete u jaslicama ili vrtiću.
Ključ uspjeha u održavanju dobre komunikacije roditelja i vrtića je u stalnoj i otvorenoj komunikaciji.
Prvi susret s vrtićem obično se događa na inicijalnom intervjuu kada roditelj daje najveći dio novih informacija o djetetu. Prilika je to u kojoj možete reći osnovne informacije o zdravstvenom stanju djeteta, navikama kod spavanja, hranjenja i sl., obiteljskoj situaciji.
Istovremeno je to prilika da se i vi informirate o skupini koju će dijete pohađati (program rada, odgojni stil), prehrani u vrtiću, cijenama i načinu plaćanja.
U razgovoru s članovima stručnog tima, razradit ćete individualni plan adaptacije i dogovoriti se o prilagodbi u skladu sa specifičnim potrebama vašeg djeteta.
Na velikom grupnom roditeljskom sastanku (organiziranom obično krajem kolovoza ili početkom rujna) za svu novoupisanu djecu, bit ćete upoznati s vrtićem kao cjelinom i prvi put upoznati «tete» koje će vam od tog dana postati partneri u odgoju djeteta.
Vaša daljnja komunikacija s vrtićem (jaslicama) najviše će biti usmjerena prema njima.
S tetama ćete komunicirati na početku ili kraju radnog dana. Takvi dnevni kontakti, ma koliko oni bili ubrzani, omogućuju roditelju i teti razmjenu informacija o djetetu.
Pitanja poput:
· Koliko je danas plakao nakon što smo otišli? Što ga je umirilo?
· U kojim je aktivnostima najviše uživao?
· Što mu se danas od hrane sviđalo?
· Koliko je spavao? Kakve je volje bio nakon što se probudio?
omogućit će vam razvijanje konverzacije koja je nešto opširnija od pitanja koja su najčešća (Je li spavao? Je li pojeo ručak? i sl.), a na koja je moguće odgovoriti s «da» ili «ne».
Ispred svake jaslićke ili vrtićke sobe nalazi se tzv. kutić za roditelje u kojem se nalaze jelovnici, tjedni planovi aktivnosti, kratke obavijesti i sl., potrudite se pročitati i zajedno s «tetom» prokomentirati novosti. Na taj način, ne samo što ćete doznati mnogo o aktivnostima vašeg djeteta, već ćete teti pokazati i da ste zainteresirani i cijenite njihov rad.
Imate li potrebu za dužim razgovorom, provjerite ima li vaša skupina određeno vrijeme za individualne razgovore, ako nema, provjerite kod «tete» kada biste mogli doći.
U individualnom kontaktu možete razgovarati o bilo kojem problemu koji je iskrsnuo, potražiti savjet ili zajedno s «tetom» proći kroz liste praćenja vašeg djeteta.
Neke skupine prakticiraju pismeno obavještavanje roditelja o napretku djeteta, pročitajte izvještaj i prokomentirajte ga zajedno s odgojiteljima.
Da bi suradnja roditelja i vrtića bila što bolja, poželjno je da roditelj ispunjava svoje obaveze:
· Kao roditelj djeteta, dužni ste poštivati ugovor koji ste potpisali s vrtićem ili privatnom osobom.
· Dužni ste financijske obaveze podmirivati na vrijeme.
· Na vama je da se brinete da je rezervna odjeća u ormariću djeteta, da donosite pelene, vlažne maramice i sl. potrepštine u skladu s dogovorom koji imate s vrtićem.
· Vaša obaveza je da dijete dovodite i odvodite u propisano radno vrijeme vrtića.
· Potrebno je nazvati ako smatrate da nećete stići na vrijeme. U slučaju da vam radno vrijeme vrtića ne odgovara, potrebno je o mogućim promjenama razgovarati s ravnateljem.
· Roditelji su dužni javiti svaki dulji izostanak djeteta i u slučaju bolesti pri ponovnom polasku u jaslice/vrtić donijeti liječničku potvrdu (ispričnicu).
· Važno je obavijestiti «tete» o zdravstvenom stanju djeteta, mogućim terapijama i/ili nuspojavama, alergijama i sl.
· Svaku promjenu adrese, telefonskog broja, mjesta rada roditelja i sl. potrebno je javiti osobi koja čuva dijete.
· Poželjno je obavijestiti o svakoj promjeni u obiteljskoj dinamici, ponašanju djeteta i sl.
· Vaša dužnost je održavati svakodnevnu komunikaciju s osobom koja brine o djetetu.
· Vaša je obaveza i sudjelovanje na roditeljskim sastancima, zajedničkim izletima i radionicama u organizaciji vaše skupine.
· U slučaju potrebe, razvojna služba može vas pozvati u savjetovalište, vaša je dužnost odazvati se.
· U slučaju bolesti djeteta, potrebno je ne dovoditi dijete u jaslice/vrtić do njegova ozdravljenja, a ako se bolest djeteta primijeti dok je u jaslicama/vrtiću, važno je što prije doći po dijete (nakon poziva medicinske sestre) i omogućiti mu primjerene uvjete oporavka.
· Vrlo je važno obavijestiti «tetu» o svakoj promjeni osoba koje će dovoditi ili odvoditi dijete.